"To je bilo ka u priči Roko nije jema ništa, Cicibela još i manje, ali jubav sve izliči…“
Malo tko ne zna istinitu priču o Roku i Cicibeli, najromantičnijem paru splitske povijesti. Prvi ju je zapisao Marko Uvodić, a kasnije dramaturški obradio Miljenko Smoje. Njegovi "Roko i Cicibela" omiljeni su likovi svih generacija, a kroz koje "meštar" Smoje vjerno oslikava ovo podneblje u priči o dvoje zaljubljenih, ali siromašnih ljudi.
Predstava koju smo imali prilike gledati u kino sali Društvenog doma Tisno diplomski je rad mladog glumca Ivana Baranovića. U interpretaciji Roka, i uz kolegicu Katarinu Romac kao Cicibelu, Baranović je bez sumnje potvrdio da je dovoljno darovit i zreo i za najzahtjevnije glumačke zadatke. To dakako ne čudi ako se zna da je mentor ovog projekta, ali i režiser predstave poznati glumac i pedagog Milan Štrljić. Kroz priču Miljenka Smoje o dva lika koji žive u gajeti, a prodajući ribu zbrajaju sitniš za kruv, vino i duvan...mladi su glumci osvojili srca i tišnjanske publike.
I što još dodati do "trči život, cvili maška, traje ljubav pusta siromaška, šaka suza, vriće smija, što je život vengo fantažija...“