Osnivanje i djelovanje Prijateljskog skupa u Tisnom
 
Otvaranje knjižnica u Dalmaciji u drugoj polovici 19.stoljeća je od izuzetnog značaja  za prosvjetiteljsku, obrazovnu, kulturnu i edukativnu djelatnost ali i za  nacionalno osviještenje dalmatinskog čovjeka. Knjižnice se ubrzano otvaraju u nizu otočnih i priobalnih mjesta što je postalo statusno pitanje. Tišnjani prate društvena događanja u svojoj okolici te i oni osnivaju knjižnicu pod nazivom Prijateljski skup već 1873.godine. Koliko je vrijedan događaj utemeljenja knjižnice u našoj sredini i koliki su bili dosezi u kulturi i tradiciji Tisnoga pokazat ćemo kroz kontekst povijesnih događanja u ovom prostoru u 19. stoljeću.    
Dalmacija je nakon poraza Francuza od 1814. do 1918.godine bila pod upravom Habsburške monarhije (Druga austrijska uprava). Službeni jezik u Dalmaciji je sve do druge polovice 19. stoljeća je bio talijanski. Hrvatski jezik bio je jezik komunikacije dalmatinskog puka, ali ne i državnih institucija ( uprava, sudstvo, školstvo). Promicanje hrvatskog jezika postaje dio političkog djelovanja Narodne stranke koja se javlja u Dalmaciji nasuprot autonomašima koji u svojoj suštini podržavaju talijanizaciju Dalmacije. Hrvatski jezik se počeo upotrebljavati najprije, osim među stanovništvom, u novinskim izdanjima. U vrijeme francuske uprave (1806 - 1814) u Dalmaciji od 12.srpnja 1806.godine izlazi Kraljski Dalmatin,  dvojezični list. Izlaženje lista nije dugo potrajalo, do ukidanja lista dolazi 1.travnja 1810. godine. Prve novine na hrvatskom jeziku izlazile su samo tri godine, osam mjeseci i dvanaest dana. Ukupno je izišlo 176 brojeva "Kraljskog Dalmatina", i to na 1392 stranice.
Kraljski dalmatin je ugašen vrlo brzo ali nakon njega  je uslijedio čitavi niz novina na hrvatskom jeziku, od "Zore dalmatinske", "Narodnog lista" i drugih koje su se pojavljivale i nestajale, ispisujući na novinskim stranicama uzbudljivu i dramatičnu hrvatsku povijest.
Političke okolnosti dovele su 1849. godine do uspostave Bachovog apsolutizma na cijeloj teritoriji habsburške monarhije kojoj je Dalmacija bila sastavnica. Bachov apsolutizam, naziv za sustav vladavine u Habsburškoj Monarhiji u desetogodišnjem razdoblju poslije revolucionarne  1848 – 49. godine.  Nazvan prema ministru unutarnjih poslova Alexanderu Bachu. Ono malo sloboda i samostalnosti koje su imale pokrajine, a među njima i Dalmacija bile su ukinute.  Protiv apsolutizma koji se provodio na teritoriju cijele habsburške monarhije su bili svi narodi koji su bili sastavni dijelovi monarhije.  Bachov apsolutizam definitivno je srušen nakon teških poraza austrijske vojske na talijanskom bojištu u bitkama  kod Magente i Solferina (1859). 
Ukidanjem bachovog apsolutizma oživljava ponovno politički život u Dalmaciji. Osniva se  Kraljevina Dalmacija koja  je austrijska krunska zemlja u Habsburškoj Monarhiji. Kraljevina Dalmacija je od 1861. imala svoju vlastitu parlamentarnu skupštinu: Dalmatinski sabor sa sjedištem u Zadru.  Nakon prestanaka bachovog apsolutizma jača nacionalna svijest stanovnika Dalmacije. U to vrijeme suprotstavljaju se dvije političke struje, jedna autonomaška  (sklona talijanskoj kulturi i jeziku) i druga  narodnjačka s izrazito hrvatskom komponentom i željom da se konačno ujedine svi hrvatski prostori. U Dalmatinskom saboru do 1870. godine imaju većinu autonomaši. Pobjedom narodnjaka na izborima 1870. godine konačno je uveden hrvatski jezik kao službeni. U cijeloj Hrvatskoj pa tako i u Dalmaciji buja preporodni pokret. Preporodna borba potaknut će Narodnjake da se još bolje organiziraju i stupe u osnivanje nacionalno osviještenih društava izvan gradskih i varoških sredina. Osnivanje Narodnih čitaonica po važnijim dalmatinskim mjestima fenomen je usko vezan uz preporodna gibanja.
U to doba počele su se i u Dalmaciji osnivati narodne čitaonice, koje su postale središta političke borbe protiv autonomaša i talijanaša. Godine 1862. otvorena u Splitu Narodna slavjanska čitaonica. Iste godine osnovana je Narodna čitaonica u Zadru (otvorena 1863), Slavjanska čitaonica u Dobroti, Narodna čitaonica u Budvi i Slavjanska čitaonica u Perastu. God. 1863. osnovana je Narodna cetinska čitaonica u Sinju (otvorena 1867) i prvo seosko čitaoničko društvo Narodna kaštelanska čitaonica (otvorena 1864). God. 1863. osnovana je Narodna štionica u Dubrovniku. God. 1865. osnovana je Narodna čitaonica u Orebiću, a 1866. osnovane su: Narodna slavjanska čitaonica u Šibeniku, društvo istog imena u Drnišu (otvoreno 1867), Narodna čitaonica u Obrovcu, Društvo seoske izobraženosti u Murteru (poslije Hrvatska čitaonica). 1867. osnovane su Narodna čitaonica u Kninu i Narodna štionica u Trogiru. Članovi Società del Casino u Jelsi na otoku Hvaru pretvorili su 1868. svoje društvo u Narodnu čitaonicu. Iste godine osnovana je čitaonica Hrvatski skup u Pučišćima na otoku Braču i Narodna čitaonica u Imotskom. Makarsko-primorska čitaonica u Makarskoj počela je djelovati 1869. (pravila potvrđena 1868). God. 1870. osnovane su čitaonice Viški skup u gradu Visu, Narodna komiška zora u Komiži na otoku Visu, Società del Cur Salon u gradu Hvaru, 1871. Narodna slavjanska čitaonica u gradu Korčuli (od 1893. Hrvatska čitaonica), Cetinsko-mosorsko-dinarska slavjanska narodna čitaonica u Omišu. God. 1873. osnovan je Prijateljski skup u Tisnom na otoku Murteru, Narodna čitaonica u Metkoviću i Slavjanski napredak u Splitu. God. 1874. Narodno nerežiško društvo u Nerežišćima, Narodna slavjanska čitaonica u Skradinu (od 1894. Hrvatska čitaonica) i Hrvatska čitaonica u Starome Gradu na otoku Hvaru, a 1875. u Milni Milnarsko narodno posijelo, zatim narodne čitaonica u Betini.  1880. Narodna slavjanska čitaonica u Orebiću i Pučko hrvatsko društvo u Supetru na Braču. God. 1886. osnovano je i društvo Hvarski napredak u gradu Hvaru, Hrvatska čitaonica u Drnišu .
Iz nabrojenih novoosnovanih čitaonica diljem Dalmacije vidljiva je želja pučanstva za osnivanje narodnih knjižnica i čitaonica koje su trebale izobraziti žitelje dalmatinskih mjesta i jačati hrvatsku ideju prisjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom.  
Kao i većina drugih čitaonica u Dalmaciji i ova osnovana 1873.godine u Tisnom je imala temeljni cilj izobrazbu pučanstva. Među osnivačima i članovima novoosnovanog Prijateljskog narodnog skupa u Tisnom bili su zajedno autonomaši i narodnjaci što je vrlo specifično. Program i ciljevi  knjižnice u Tisnom bili su dijelom prilagođeni osnivačima i članovima kod kojih se razlikuju politički motivi. Podučavanje čitanju i pisanju te razvijanje interesa stanovništva za kulturna i prosvjetna događanja su bili zajednički ciljevi autonomaša i narodnjaka. Među osnivačima knjižnice su bili  Krste Cervela, Ante Obratov Ivin, Šime Alborghetti, Ive Glamoč, Josip Marinović, braća dr. Šime, Joso, Niko i Lovre Mazzura, Roko Orada,  Ante Alborghetti, Jakov Alborghetti, Andrija Banchetti, Ante Bujas, Ive Gaenazzo, Luigi Cervenko (liječnik), Martin Čorkalo, Ante Duišin (učitelj), Šime Fulgosi,  don Ante Mazzura, Ive Raimondi, Kažimir Salamun, Ante Vinutti i Geramino Zanoni. Iako je među osnivačima bio veći broj autonomaša ipak je za predsjednika  izabran Krste Cervela uvjereni narodnjak . 
Suradnja narodnjaka i autonomaša nije mogla dugo potrajati jer je narodnjačka ideja bujala i nacionalno osviješteni članovi skupa su propagirali ideju hrvatskog jezika i ujedinjenje s ostalim hrvatskim pokrajinama. Popularnost tišnjanskih narodnjaka je među pučanstvom rasla, a kada su 1875. godine narodnjaci osvojili vlast na općinskim izborima autonomaši su se izdvojili iz Prijateljskog skupa. Osnovali su svoje društvo pod nazivom Sosieta di progresso (Napredno društvo). Prijateljskom skupu je pravilnik potvrđen 1879. godine. Upravu Skupa su sačinjavali narodnjaci Šime Alborghetti, Josip Marinović, Lovre Mazzura i Ante Obratov. Članovi uprave su Ivan Čačić, Tome Jajac, Ante Lovrić i Roko Orada. Uskoro su, nakon donošenja novog pravilnika promijenili ime iz Prijateljskog skupa u Hrvatski skup.  Hrvatski skup postaje centar narodnog preporoda. Skup prima gotovo sve novine na hrvatskom jeziku (Vijenac, Hrvatska vila, Iskra, Obzor i dr.) U Hrvatski skup u sljjedećim godinama se učlanjuju mnogi ugledni stanovnici Tisnog:  Petar Kovačev, don Ivan Mirić, Josip Molnar, Petar Valenti, Josip Arambašin, Marijan Belić, Frane Gelpi, don Grgo Gojanović, Ante Jajac, Benjamin Paić, Frane Pasqualin i Krste Obratov. Članovi  skupa postaju tišnjanski težaci u sve većem broju.  Uloga Prijateljskog skupa, kasnije Hrvatskog, u društvenom, kulturnom i političkom životu Tisnog krajem 19.stoljeća je nezamjenjiva. Skup podiže razinu pismenosti, obrazovanja i nacionalne svijesti. U prostorijama skupa se osim podizanja razine pismenosti  raspravlja o poljoprivredi, trgovini, uređenju mjesta, politici i drugim važnim temama za mjesto, priređuju se predstave i zabave. Uz sve važne teme kojim se Skup bavi, nabavljaju se društvene igre koje imaju za cilj zabaviti mještane. Hrvatski skup 1904. godine obilježava smrt šibenskog narodnjaka Ante Šupuka, a slijedeće 1905. godine biskupa Josipa Jurja Štrosmajera. 
Uz Hrvatski skup, u sklopu gimnastičkog društva Hrvatski Sokol, osniva se 1905. godine još jedna čitaonica pod imenom Pučka hrvatska knjižnica. U tom trenutku Tisno ima dvije čitaonice što je vrlo značajno za društvena događanja u mjestu.
Aktivnosti Hrvatskog skupa pratimo 1916. godine kada su u skupu organizirali priredbe s ciljem prikupljanja novca za slanje siromašne djece u Hrvatsku. 
Dalmacija je nakon Prvog svjetskog rata i privremene uprave Italije (od 1918. do 1921. godine) postala dio nove Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Unitarističke težnje unutar nove države imaju za cilj ukidanje nacionalnih institucija.  Hrvatski skup je 1921. godine promijenio ime u Jugoslavenski skup. Promjenom imena skup je promijenio ciljeve što je rezultiralo sve manjom potporom stanovništva i drastičnim smanjenjem broja članova.  Jugoslavenski skup prestaje djelovati 1939. godine kada svoju imovinu predaje Jugoslavenskoj matici u Splitu. Iako se ta imovina ustupa Sokolskom društvu u Tisnom i ono je bilo raspušteno 1940. godine.  
Nakon Drugog svjetskog rata obnovljen je rad Narodne čitaonice. Knjižnici je 1964. godine ugledni mještanin apotekar Ante Obratov poklonio osobnu biblioteku. Prestankom rada knjižnice ulogu posudbe knjiga obavlja Glazbeno društvo Hartić osnovano 1927. godine. Do prije nekoliko godina knjižni fond se nalazio u prostorijama Hartića.  Inicijativom Općine Tisno ponovno se pokušava oživjeti bogatu tradiciju knjižničarske i čitaoničke djelatnost koja je, kako smo vidjeli, u prošlosti bila vrlo bogata i sadržajna. Uz dosta truda obnovljena knjižnica se otvara u prosincu 2014. godine.
 
Upotrebljena literatura:
Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri (Zbornik), Zagreb, 1969 
Stijepo Obad, Dalmatinsko selo u prošlosti, Split, 1990. 
Šime Peričić, Gospodarska povijest Dalmacije od 18. do 20. stoljeća, Zadar,  1998.
Ante Colić, Iz prošlosti Tisnog, Šibenik, 1980.
Krsto Stošić, Sela šibenskog kotara, Šibenik, 1941.
 
U Tisnom, 28.veljače 2016.godine
Priredio:
mr.sc. Josip Ćuzela
 
 
 
 
 

Radno vrijeme

Ponedjeljak, utorak i petak
08,00-14,00 sati
 
 
Srijeda i četvrtak
14,00-20,00 sati
 
 
Subota
08,00-12,00 sati